OSTATNI KRÓLOWIE
- WOJOWNICY EUROPY

PREMIERA W KAŻDĄ ŚRODĘ OD 15 MARCA O 21:00

HARALD HARDRADA – Kralj Harald III.

Harald Hardrada (okvirno 1015. 1066.) potjecao je iz kraljevske obitelji koja je vladala Norveškom i Danskom. Bio je legendarni borac koji se borio u raznim ratovima, čak i onima u udaljenim zemljama u kojima se, prema raznim legendama, borio sa zmajevima i lavovima.

Kao mladić bio je jedan od vođa u vojsci svog brata, kralja Olafa. Kralj Olaf II. Haraldsson (995. 1030.) uveo je kršćanstvo u Norvešku, uključio se u reformaciju države, osnovao je biskupije i ukinuo je ropstvo. Unatoč velikomu angažmanu u tim promjenama, bogati i utjecajni aristokrati nisu bili oduševljeni. 1028. godine uspjeli su prognati Olafa. Vratio se nakon dvije godine prognanstva u Rusiji kako bi vratio svoje prijestolje. Nažalost, umro je u bitci kod Stiklestada. Harald je stoga morao u izgnanstvo.

U potrazi za pustolovinom, 15-godišnji Harald završio je u Rusiji, kao i njegov brat prije njega. Tu započinje uzbudljiva priča o Haraldu Hardradi. Došao je na dvor Jaroslava Mudrog (978. 1054.), člana dinastije Rurik. Jaroslav je bio ratoborni princ koji je volio društvo plaćenika sa sjevera, a Harald se osjećao sjajno u tom okruženju. Zašto? Jer su teritorij kojim je Jaroslav vladao često napadali švedski Vikinzi, a Harald je jako dobro poznavao njihove tehnike borbe.

Veliki lutalica

Harald Hardrada nije se dugo zadržao na Jaroslavovu dvoru. Ubrzo je krenuo južno, u zemlje bajki čije je legende čuo. 1034. godine počeo je služiti bizantskomu caru Mihaelu IV. Paflagoncu (1010. 1041.). Od devetog stoljeća taj je dio svijeta doživljavao porast piratstva jer su muslimanski ratnici bili dobri mornari. Središta arapskog piratstva u toj regiji bili su Kreta i Rod. Car je stoga trebao potporu, a Harald je, znajući više od većine o plovidbi, bio naviknut na borbu s piratima. Nakon što je obavio taj temeljni zadatak, Harald je završio u Maloj Aziji gdje je, zahvaljujući inteligenciji i hrabrosti, pokorio nekoliko desetina gradova.

Kao rezultat sporazuma cara Mihaela IV. i kalifa Al-Qa'ima 1036. godine koji je okončao njihovu zavadu, Bizantincima je dopušten slobodan pristup svetištima. Harald je vjerojatno poslan onamo kako bi štitio hodočasnike na Gospodinov grob. Iz Svete Zemlje otišao je u Siciliju kojom su vladali Arapi, gdje je postao slavan zbog svoje nevjerojatne hrabrosti i genijalnosti. Ubrzo nakon toga (1060. 1091.), kad je Harald napustio taj dio svijeta, Siciliju su preuzeli Normani koje je predvodio Roger I.

Domovina

Nakon careve smrti Harald je odlučio vratiti se kući. Na putu je posjetio Jaroslava Mudrog i 1044. godine oženio je njegovu kćer Elizabetu. Bogatstvom koje je dobio u miraz Harald je uspio organizirati vojsku koja se slavno vratila u Norvešku 1045. godine. Tamo je vladajući Magnus I. Dobri postavio Haralda za suvladara. Taj bi osjetljivi sporazum nesumnjivo doveo do rata da Magnus nije umro 1047. godine. Hardrada je osnažio državu i ograničio autoritet bogatih, no to nije bilo dovoljno da bi postao kralj Norveške.

Svena Estrydsena (1020. – okvirno 1076.) Magnus je proglasio kraljem Danske. Uspio je dovesti državu pod kontrolu i uvesti red. Harald Hardrada nije bio sretan što je Sven dobio prijestolje. Počeo je organizirati cikličke invazije na Dansku koje su trajale do 1064. godine kad su proglasili primirje. Skandinavijom je zavladao mir, no Norveška blagajna bila je sve siromašnija.

Kao naši očevi i djedovi

Invazije na Englesku postale su tradicija Vikinga. Pričale su se uzbudljive priče o pljačkanju obale i borbi na stranom tlu. Kad je kralj Engleske Edvard III. Ispovjednik preminuo, a Harold Godwinson sjeo na njegovo mjesto, brat novog vođe, Tostig, bivši grof Northumbrije, tražio je snažne saveznike koji bi mu pomogli boriti se za svoj cilj u Engleskoj. Pokušao je u Škotskoj, no tamošnji je kralj imao svojih problema. Sven Estrydsen nije htio sudjelovati u ratu. Međutim, Hardrada, za kojeg je život postao previše miran, brzo se odlučio priključiti borbi.

Harald je okupio flotu od 200 do 300 brodova. Drugi Vikinzi, prinčevi Shetlandskog otočja i Orkneyskih otoka te vođe iz Irske i Islanda pridružili su se kralju Norveške. Tako je 15. rujna 1066. godine posljednja vikinška ekspedicija stigla na ušće Temze gdje je čekao Tostig. Invazija je započela na sjeveru. U isto je vrijeme flota normanskog princa Williama stajala na francuskoj obali La Manchea i čekala promjenu vjetra.

nc+ Kanał 172